Uloga farmaceuta u zdravstvenom sistemu razvijenih zemalja značajno je promenjena poslednjih dvadeset godina.
Od farmaceuta, kao stručnjaka za lek, očekuje se aktivnije učešće u praćenju propisivanja, izdavanju, primeni lekova i praćenju efikasnosti i bezbednosti terapije, što podrazumeva ravnopravne uloge farmaceuta i lekara u postizanju krajnjeg cilja-optimalnog lečenja bolesnika.
Savremena uloga farmaceuta u zdravstvenom sistemu definisana je u okviru navedenih zadataka pružanja kvalitetne farmaceutsko-terapijske usluge:
Sprovođenje racionalne (efikasne, bezbedne, ekonomski opravdane) terapije definiše profesiju farmaceuta. Praćenje efikasnosti i bezbednosti lekova definiše se na osnovu procene: indikacija, kontraindikacija, mera opreza, mogućih interakcija i neželjenih efekata, za svakog bolesnika pojedinačno.
Identifikovanje faktora rizika vezanih za bolesnika i/ili lek umanjuje, ili u potpunosti uklanja rizik da lek ispolji nezeljeno dejstvo.
Pružanje saveta i informacija o lekovima predstavlja temelj kliničke prakse farmaceuta.
Formiranje lista lekova, klinickih i terapijskih protokola i njihova primena
Evaluacija upotrebe lekova ima za cilj da unapredi kvalitet ovog procesa.
Prijavljivanje nezeljenih efekata.
Promocija zdravlja i prevencija bolesti.

